Iako ne toliko često isticane kao muškarci, mnoge žene su obilježile historiju. Ljepši pol je bio jedna ogromna sila koja je kroz historiju postigla nevjerovatan broj inovacija, od Marie Curie, prve osobe koja je osvojila dvije Nobelove nagrade, do Ada Lovelace, prvog programera u historiji. Ni dizajn nije izuzetak. U nastavku vam donosimo devet nevjerovatnih žena koje su oblikovale modernu historiju.
Ray Eames
Ray Eames je bez ikakve sumnje NAJVEĆA ženkska ikona dizajna u modernoj historiji. U vremenima kada je ravnopravnost spolova bila totalno neravnopravna, Ray je rođena 1912. godine, njen muž je rekao: “Sve što ja mogu uraditi, Ray može uraditi bolje.” Rođena i odrasla u Sakramentu, Eames je studirala sa njemačkim ekspresionistom Hans Hoffmanom u New Yorku, nakon toga je nastavila na Umjetničkoj akademiji Cranbrook u Mičigenu gdje je upoznala Charlesa. Par je radio zajedno kako bi kreirao visoko kvalitetne proizvode po pristupačnim cijenama, koristeći nove materijale i tehnologije.
Charlotte Perriand
Poznata po svojoj sposobnosti da iznese ideje do kraja i njenom sposobnosti sa tehnologijama metala, Charlotte Perriand je utjelovila Ecole l'Union Centrale des Arts Decoratifs slogan “Ljepota u korisnom.” Prvobitno je bila odbijena od strane arhitektonske ikone 20 stoljeća, inače Charlotte je rođena 1903. godine, Le Corbusier, Perriand je transformisala krov svog stana u izložbu nazvanu “Bar na tavanu” a potom ih je pozvala da ju posjete. Le Corbusier joj je ponudio posao istog trenutka i ona je bila zadužena za dizajn njihovog namještaja.
Charlotte je bila jako zainteresirana u dizajn koji je oslobađao žene, kao što je kuhinja koju je dizajnirala za Unite d'Habitation. Ona je razdvajala trpezariju sa samo jednim radnim stolom. To je omogućavalo ženama da budu dio konverzacije dok pripremaju jelo. Njena karijera je trajala 75 godine, sve do njene smrti 1999.
Eva Zeisel
Poznata po tome što je popularizirala keramiku, Eva Zisel, rođena 1906. godine, je imala dugu karijeru u kojoj je dizajnirala preko 10 000 komada. Ziesel je bila pionir, ako je ikada i postojao jedan: ona je prva žena koja je imala solo izložbu na MOMA, 1946. godine izložba nazvana “Moderna Kina (engl. Modern China, što je igra riječi, također znači moderna upotreba porculana).”
U ranim 1900-tim, Ziesel je počela svoju karijeru dizajnirajući za fabrike u Njemačkoj, u Rusiji, na kraju je postala umjetnički direktor za porculan i industriju stakla. Njen rad je poznat po svojim tečnim linijama i blagim ivicama, te je također poznata po tome što se protivila striktnim pravilima modernizma, vjerovala da su takvi radovi “izgubili magiju.” Neki od naših omiljenih radova koje je Ziesel napravila su Grad i Država posuda iz 1945, te posuda za bebi ulje u obliku zeca iz 1940.
Eileen Gray
Eileen Gray je rođena 1878. godine i prvobitno je htjela da bude slikar, pa je poađala Slade školu primjenjenih umjetnosti na prelazu u 20. stoljeće. Nakon što je na molbu prijatelja dekorirala stan, njen interes je postao uređenje interijera. Na kraju je završila dizajnirajući većinu dizajna za dekor, uključujući i njenu poznatu stolicu Bibendum, koja je proglašena kao inovativna u više umjetničkih kritika.
1929. godine je izgradila svoju prvu kuću i tu je otkrila svoju ljubav prema arhitekturi. Do kraja svog života Eileen je ostala vjerna svojim uvjerenjima i svojoj ljubavi prema dizajnu.
Nanna Ditzel
Rođena nešto kasnije nego prethodno navedene dizajnerke, 1923. godine, Nanna Ditzel je danska dizajnerka namještaja, koja je, zajedno sa svojim mužem Jorgenom, osvojila veliki broj nagrada, uključujući i Milanske Trienalle i prestižnu Lunningovu nagradu. Prvi komad uvrnutog namještaja kojeg je par napravio je bila viseća stolica iz 1957. godine.
Kada je Jorgen, neočekivano, umro u šezdesetim Nana se preselila u London gdje je započela svoj eksperiment sa sintetičkim materijalima kao što je pjena, plastika i fiberglas. Ona je bila inspirisana načinom na koji su materijali mogli biti oblikovani u skoro bilo koji oblik. Kada je u pitanju njen najveći komercijalni uspjeh, to je definitivno složiva stolica nazvana Trinidad, koja je predstavljena 1993. godine.
Ovaj lahki komad namještaja je postao instantni hit, te se u nekim trenucima prodavalo preko hiljadu komada mjesečno.
Lina Bo Bardi
Najviše poznata po tome što je bila jedan od najboljih ženskih modernističkih arhitekata, Lina Bo Bardi, rođena 1914. godine, je imala i talent za pravljenje čudnog, eknomičnog namještaja. Lina je rođena u Italiji, ali se preselila u Brazil 1940. godine, gdje je osnovala svoj magazin Habitat, jedan od najutjecajnijih arhitektonskih magazina u Brazilu i šire.
Bardine stolice su svojevrsni omaž jednostavnoj estetici. Njen dizajn je pobuđivao jednostavan, organski oblik, zajedno i u stilu i u materijalima. Ona je težila da pravi namještaj koji je jednostavan i ravan, što je dovelo do toga da pravi unikatan i dostupan namještaj, kao što je stolica Giraffe ili Balanco Rockin Chair.
Mimi Vandermolen
Rođena 1946. godine u Holandiji Mimi Vandermolen je imigrirala u Toronto da bi studirala Ontario koledž umjetnosti i dizajna. Mimi je bila prva žena koja je završila industrijski dizajn i dobila je diplomu 1969. godine. Nakon završenog fakulteta radila je u Philco, kompaniji koja je pravila kućne potrebštine, a nakon toga je našla posao u Fordu. Mimi je počela raditi kao pripravnik na Mustangu II, ali je istinsko ime za sebe napravila kada je počela raditi na unutrašnjosti.
Dame Zaha Mohammad Hadid
Zaha je bila genije za arhitekturu i dizajn. Rođena 1950. godine u Iraku, školovana u Britaniji, Zaha Hadini je prva žena koja je primila Pritzker nagradu za arhitekturu, 2004. godine. Njen ured je radio na 950 projekata raznih veličina, operirao u 44 države i upošljavao 400 stručnjaka iz 55 država.
Poznata kao kraljica vijuga u arhitekturi, njen industrijski dizajn je “nevjerovatne oblike dopremio na Zemlju.” Ima pozamašan portfolio iz industrije: od dizajna nakita, preko namještaja do 3D printane obuće, pa čak i prototipova za auta i jahte.
Kazuyo Sejima
Kazuyo Sejima zajedno sa svojim partnerom Ryue Nishizawa je osnovala poznatu arhitektonsku grupu SANAA. Njihov rad, kao arhitekata, je poznat po svojim čistim, modernističkim elementima, kao što su glatke, čiste, i sjajne površine napravljene od stakla, mermera i metala. 2010. godine, par je osvojio Pritzkerovu nagradu (Nobelova nagrada u arhitekturi). Iste godine, Sejima je proglašena direktorom arhitekture za Venecijanske Bijenale.
Ona je prva žena, svih vremena, koja je izabrana na ovu poziciju.